OD SVIH LJUDI, TRAMP JE BAŠ NJEGA POSLAO NA PREGOVORE SA IRANOM! Jasno je i zašto, objašnjava britanski "Telegraf"
Od svih bliskih saradnika američkog predsednika Donalda Trampa, Džej Di Vens se najviše protivio ratu sa Iranom.
Upravo zato se sada nalazi u paradoksalnoj situaciji: američki predsednik mu poverava zadatak da pokuša da izvuče kredibilan mirovni sporazum iz veoma nejasnog i nestabilnog sukoba, piše Telegraf.
Američki potpredsednik Džej Di Vens predvodi američku delegaciju na mirovnim pregovorima sa Iranom u Islamabadu, glavnom gradu Pakistana.
To je neočekivana uloga, jer je Tramp obično sklon da pregovore prepusti svom specijalnom izaslaniku Stivu Vitkofu, kao i svom zetu Džaredu Kušneru.
Iran i Pakistan tražili Vensa
Međutim, ovog puta, i Iran i Pakistan - koji posreduje u pregovorima - posebno su tražili Vensa.
Iranci ga vide kao jednog od retkih visokih američkih zvaničnika koji je skeptičan prema vojnim intervencijama u inostranstvu, dok ga Pakistan vidi kao politički „čvrstu“ i profesionalnu ličnost koja može da unese disciplinu i diskreciju u pregovore.
Jedan zapadni zvaničnik je takođe rekao da se njegov tim smatra „otpornijim na curenje informacija“.
Tramp je pristao na ovo, delimično zbog političke koristi. Svestan kritika – čak i unutar sopstvenog tabora – da vodi rat bez jasne strategije i objašnjenih ciljeva, on sada pokušava da okrene narativ u pravcu mira i stabilizacije, koristeći jednog od svojih najglasnijih protivnika rata.
Krhki prekid vatre
Ali okolnosti su izuzetno nestabilne. Krhki prekid vatre koje je Tramp proglasio samo nekoliko sati pre isteka roka koji je sam postavio za „uništenje iranske civilizacije“ već je počeo da puca.
U prvih 48 sati sukoba, samo su američke snage zaustavile napade.
Istovremeno, Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar i Bahrein prijavili su napade dronovima i raketama iz Irana.
Iako u petak nije bilo novih prijavljenih udara, Iran je postigao veoma ograničen napredak u svojoj obavezi da „otvori“ Ormuski moreuz.
Za dva dana, samo 12 brodova, nijedan tanker, prošlo je kroz ključni morski prolaz, svi su prevozili iranski teret i, prema izveštajima, plaćali Teheranu za prolaz.
Ovo je dovelo do ozbiljnih optužbi da krši i međunarodno pravo i samu logiku primirja, jer Vašington i Teheran imaju potpuno različita tumačenja šta predstavlja „otvoreni moreuz“ – SAD su zahtevale slobodan prolaz za svih 3.200 brodova u Persijskom zalivu, dok Iran dozvoljava samo ograničen broj dnevnih prolazaka.
Istovremeno, dodatne tenzije je izazvao Izrael, koji je pokrenuo iznenadne napade na Liban samo nekoliko sati nakon primirja.
Benjamin Netanjahu i izraelska vlada, uz podršku SAD, tvrde da se primirje ne odnosi na Liban.
Iran, koji podržava Pakistan u ovom diplomatskom procesu, tvrdi suprotno i zapretio je da neće poslati delegaciju u Islamabad ako se napadi nastave. Ali ovaj potez se takođe tumači kao taktički pritisak da se prisile na ustupke.
U pozadini, čini se da je Tramp intervenisao kod Netanjahua kako bi smirio izraelske napade i otvorio put za nastavak pregovora sa Libanom. Istovremeno, Pakistan je počeo da pooštrava bezbednost u Islamabadu, zatvarajući područje od nekoliko kilometara oko hotela Serena gde će se održati razgovori, pa čak i obustavljajući pristup planinarskim stazama u okolnim brdima.
Oštre Vensove izjave
U takvu atmosferu ulazi DŽ. D. Vens, koji do sada nije bio poznat po diplomatskoj suptilnosti.
Njegove najpoznatije izjave o spoljnoj politici bile su prilično oštre: prošle godine je javno kritikovao i ponižavao Volodimira Zelenskog tokom sastanaka u Beloj kući, a na Minhenskoj konferenciji o bezbednosti oštro je prozvao evropske lidere.
Nedavno je, tokom posete Mađarskoj, gde je učestvovao u kampanji za reizbor proruskog premijera, ponovo napao Zelenskog, optužujući ga da se meša u političke procese.
Sada se, međutim, suočava sa potpuno drugačijom ulogom – sedi nasuprot iranskog pregovarača Mohameda Bagera Galibafa, koji je poznat kao pronicljiv, ali pragmatičan političar.
Ali čak i pre nego što razgovori počnu, ostaje ključno pitanje: šta je pravi okvir sporazuma?
Strane očigledno imaju veoma različita tumačenja čak i najosnovnijih elemenata, uključujući iranski plan od 10 tačaka koji je Tramp nazvao „prihvatljivom osnovom za pregovore“.
U takvim okolnostima, jaz između dve strane ostaje ogroman, a uspeh razgovora veoma neizvestan.
(Kurir.rs/Telegraph.co.uk/Jutarnji.hr)